Djevojčice često zamišljaju kakav bi njihov život mogao biti i nestrpljivo čekaju da odrastu. U zrelijem dobu, šašava zanimanja uglavnom zamijenimo nekim perspektivnijim, prestanemo da krademo maminu šminku i štikle, a najsrećnije od nas shvate da žaba nikada neće postati princ. Ono što uglavnom ostane nepromijenjeno jeste želja za upuštanje u sve obećane čari i prikrivene muke koje nudi roditeljstvo. A šta da se radi kada sa materinskim instinktom proliferišu i ćelije cervikalnog epitela?

Statistika kaže da u Srbiji svakog dana jedna žena umre, a četiri obole od posljedica intraepitelnih neoplazija grlića materice. Karcinom je samo jedan od mnogobrojnih procesa koji mogu prevremeno zaustaviti reproduktivni period, ali spada među najčešće, a samim tim i najznačajnije. Prosto rečeno, rak grlića materice nastaje nekontrolisanom diobom ćelija cervikalnog epitela. Iako tačan uzrok ostaje nepoznat, specifični tipovi humanog papiloma virusa (HPV) smatraju se značajnim faktorom u cervikalnoj onkogenezi. HPV se prenosi seksualnim putem, a u organizmu se najčešće nalazi u latentnom obliku. HPV infekcija ne znači nužno i nastanak raka grlića materice, s obzirom na činjenicu da jedino visokoonkogeni tipovi ovog virusa mogu dovesti do malignih promjena.

Šematski prikaz ženskih reproduktivnih organa, od grlića materice do jajnika.

Šematski prikaz ženskih reproduktivnih organa, od grlića materice do jajnika.

Ono što ovaj karcinom izdvaja iz mora drugih poremećaja koji utiču na fertilitet jeste mogućnost prevencije. Važna informacija koju posjedujemo je rizik koji nosi HPV infekcija, što objašnjava vakcinaciju usmjerenu ka onkogenim tipovima virusa. Još jedan vid prevencije jeste papanikolau citološki test (PAPA test), koji predstavlja neinvazivan metod detekcije prekanceroznih lezija i karcinoma cerviksa, najčešće kod naizgled zdravih žena. Predstavlja dio rutinskog ginekološkog pregleda, a svaka seksualno aktivna žena trebalo bi da radi test jednom u tri godine.

Mogućnost prevencije i imunizacije daju nadu da se statistika može promijeniti i da uloženi trud nije uzaludan. Međutim, još uvijek nemamo odgovor na pitanje kako postupati sa već oboljelim ženama. Pritom ne mislim na magično izliječenje, već na problem drugačije prirode – ostvarivanje potomstva.

Terapija invanzivnih karcinoma najčešće podrazumijeva histerektomiju. Operativno uklanjanje samo tijela materice, bez njenog grlića, izvodi se prilikom postojanja benignih stanja koja ne reaguju na klasično liječenje. Radikalna histerektomija, najčešće sa obostranom salpingovarijektomijom, predstavlja uklanjanje grlića, materice, jajnika i jajovoda; ovoj metodi se najčešće pribjegava ukoliko postoje maligne promjene. Ukratko, žena ostaje bez reproduktivnih organa i mogućnosti ostvarivanja potomstva, makar u sopstvenoj materici.

Terapija invazivnih karcinoma ženskih reproduktivnih organa često se završava parcijalnom ili totalnom histerektomijom. Sa druge strane, želja za potomstvom se ne može ukloniti.

Terapija invazivnih karcinoma ženskih reproduktivnih organa često se završava parcijalnom ili totalnom histerektomijom. Sa druge strane, želja za potomstvom se ne može ukloniti.

Jedno od mogućih rješenja jeste surogat majčinstvo – odnos u kome žena iznosi trudnoću za osobu ili par koji po porođaju usvaja dijete. Razlikujemo surogat, u kome surogat-majka donira i jajnu ćeliju, od gestacijskog surogata, koji predstavlja vještačku oplodnju već stvorenim embrionom, pri čemu dijete nema genetski materijal žene koja ga nosi. Međutim, u Republici Srbiji, ovaj čin je zakonski zabranjen. Razlozi zabrane su velika mogućnost zloupotrebe, kao i niz etičkim pitanja na koje nije lako dati odgovor.


Zakon o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja

Član 56 

U postupku BMPO zabranjeno je:

25) uključiti ženu koja ima nameru da dete posle rođenja ustupi trećem licu sa ili bez plaćanja bilo kakve naknade, odnosno ostvarivanja bilo kakve materijalne ili nematerijalne koristi, kao i nuđenje usluga surogat majke od strane žene ili bilo kog drugog lica sa ili bez plaćanja bilo kakve naknade, odnosno ostvarivanja druge materijalne ili nematerijalne koristi.


Najveća opasnost prijeti od komercijalizacije ove usluge, koja u osnovi jeste humani čin i nesebičan sporazum surogat majke i para koji ne može imati dijete. Zloupotrijebljeno surogat materinstvo lako može postati kupovina žena i djece. U praksi, surogat majke su najčešće siromašne, a parovi prilično imućni, što povlači brojne moralne dileme i shvatanje surogata kao ekonomske eksploatacije siromašnih majki. Jedan od problema predstavlja i mogućnost rađanja djece sa genetskim i fizičkim manama, koja kao takva mogu biti napuštena od obje strane ovog pravnog odnosa. Ne treba zaboraviti ni psihološki momenat odvajanja od djeteta, koji predstavlja jedan od najnepredvidljivijih faktora rizika.

Razlikujemo surogat, u kome surogat-majka donira i jajnu ćeliju, od gestacijskog surogata, koji predstavlja vještačku oplodnju već stvorenim embrionom, pri čemu dijete nema genetski materijal žene koja ga nosi.

Upkos jasnim opasnostima, mnogi pravnici, ali i medicinari, zagovaraju legalizaciju surogat materinstva. Kao osnovni argument navodi se pravo na slobodu odlučivanja o rađanju, garantovano Ustavom Republike Srbije. Iako ovaj čin prate brojne kontroverze i mogućnosti zloupotrebe, smatra se da se može doći do odgovarajućeg pravnog rješenja koji bi mogućnost malverzacije sveo na minimum.


Sloboda odlučivanja o rađanju

Član 63.

Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece.
Republika Srbija podstiče roditelje da se odluče na rađanje dece i pomaže im u tome.


Postoje razni predlozi za zakonsko regulisanje surogat majčinstva. Jedan od njih jeste mogućnost uspostavljanja ovog odnosa isključivo među građanima Srbije ili osobama koje borave u zemlji najmanje tri godine, kako bi se spriječio trend “reproduktivnog turizma”. Naplaćivanje usluga surogat majčinstva obuhvatalo bi samo opravdane troškove, poput troškova same medicinske procedure, izgubljene zarade, pojačane ishrane i sličnog, sa ciljem očuvanja humanosti ovog čina. Ovakav vid ostvarivanja potomstva bio bi moguć isključivo uz jasne medicinske indikacije, poput uklonjene ili nerazvijene materice, teških hroničnih bolesti u kojima je trudnoća kontraindikovana ili genetskih poremećaja koje bi majka prenijela djetetu. U poslednjem slučaju, predlaže se doniranje jajne ćelije od žene koja nije surogat majka, kako bi se što lakše izbjegli mogući psihološki problemi.

Psihički momenat predstavlja jednu od velikih prepreka, što bi se potencijalno izbjeglo temeljnom pripremom kako budućih roditelja, tako i surogat majke od strane obučenih psihologa i psihoterapeuta. Najčešće se kao jedan od preduslova da žena uopšte postane surogat majka navodi prethodna trudnoća, pošto se smatra da je ženi koja već ima svoje dijete lakše da se izbori sa pritiskom koje sa sobom nosi surogat majčinstvo.

Pitanje surogat majčinstva rešeno je na različite načine širom sveta - od potpune komercijalizacije do stroge zabrane.

Pitanje surogat majčinstva rešeno je na različite načine širom sveta – od potpune komercijalizacije do stroge zabrane.

 

Zakonska zabrana najčešće ne zaustavlja parove iz Srbije da rješenje potraže u inostranstvu. Međutim, ova mogućnost nije dostupna svima, s obzirom na komplikovan postupak koji može da košta i nekoliko desetina hiljada evra. Činjenica je da u borbi protiv neplodnosti, osim medicinskog, postoje i značajni pravni i etički aspekti koje treba zadovoljiti i na koje ogroman uticaj ima zrelost društva. Imajući u vidu da društvo u kome živimo posvećuje enormnu pažnju impotenciji, a mahom zaboravlja probleme neplodnosti onkoloških pacijentkinja, neophodno je preispitati prioritete i prisjetiti se koliku moć i odgovornost svaki pojedinac zapravo posjeduje u promjeni kolektivne svijesti.

I.D.