Kada su 5. oktobra 2016. godine dodeljene Nobelove nagrade za hemiju Žan Pijer Svažu, Frejzer Stodartu i Bernardu Feringi, naučni svet je znao da je na ogromnom dobitku. Trojica prestižnih hemičara po prvi put su uspeli da naprave model molekularnog motora. Ovo je revolucionarno otkriće ne samo za hemiju i srodne nauke nego i za medicinu! Uz pomoć molekularnih motora prvi put do sada svedočimo kako se naučna fantastika koju smo svi zamišljali i čitali kao deca pretvara u stvarnost.

Trojica pomenutih naučnika su u međusobno nezavisnom radu uspela da naprave funkcionalne  motore od samo par molekula koji su specifično povezani hemijskim vezama i mogu da se kontrolišu uz pomoć različitih vrsta energije. Kao svaki motor, i oni pretvaraju energiju u rad i time dobijaju sposobnost da se slobodno kreću u određenoj sredini i da vrše određenu funkciju. U toku je izrada različitih modela mikroliftova, pokretnih robota ili mikromašina po principu rada automobila. Trenutno smo na samom početku razvijanja ovih pronalazaka, ali mogućnosti njihove primene u medicini već sada oduzimaju dah.

Kombinacija nanotehnologije i novootkrivenih molekularnih motora dovešće do revolucije u lečenju mnogih zdravstvenih problema kako na ćelijskom tako i na organskom nivou. Naučnici će uskoro biti u stanju da naprave robote veličine nekoliko nanometara koji će moći da se kreću samostalno po telu i obavljaju najrazličitije funkcije u cilju otklanjanja ili smanjivanja neke patološke promene. Jedna od glavnih funkcija ovih robota biće dostavljanje lekova do specifičnih mesta unutar tela zaobilazeći sva neželjena dejstva određenih terapija. Neki od ovih lekova u klasi hemioterapeutika su čak prošli prve faze kliničkih ispitivanja tako da bismo mogli da očekujemo znatne promene pri lečenju tumora u decenijama koje dolaze.

U razvoju su takođe i mikrokapsule koje će moći da izbace svoj sadržaj ukoliko se nad njima deluje određena sila što bi imalo primenu unutar suženih ili blokrianih krvnih sudova u slučaju tromboze ili ateroskleroze. Sa druge strane, aktivne mikročestice moći će da se spoje sa krvnim ćelijama i biće u stanju da se slobodno cirkulišu krvotokom gde će ukloniti potencijalne toksine ili neželjene metabolite. Ispitivanja se vrše takođe i sa nanočesticama koje će emitovati određene zvučne talase ili radijaciju čime će se uništavati ćelije tumora.

Naučnici će uskoro biti u stanju da naprave robote veličine nekoliko nanometara koji će moći da se kreću samostalno po telu i obavljaju najrazličitije funkcije u cilju otklanjanja ili smanjivanja neke patološke promene.

Najvažnija primena koju će ovi lekovi u budućnosti imati biće defintivno unutar medicinske dijagnostike. Uveliko se razvijaju nanotubule koje će biti u stanju da detektuju i najmanje povećanje azot monoksida, jednog od najranijih pokazatelja zapaljenja, i specifične mikrografenske ploče koje mogu detektovati veoma mali broj tumorskih ćelija, čak i do 2-3 tumorske ćelije na mililitar krvi. Možda najimpresivnija i najzanimljivija dejstva nanotehnologije biće usmerena ka oporavku oštećenih ćelija gde će specijalizovane pokretne čestice biti u stanju da dopru do njih i tu isporuče određene enzime ili čak delove gena koji će omogućiti bolesnoj ćeliji da opet normalno funkcioniše. Time će se  smanjiti broj obolelih od juvenilnog dijabetesa, retkih naslednih bolesti itd.

Nanotehnologija je budućnost medicine i bitku za ljudske živote vodićemo na mikronskom nivou. Skeptični ili ne, nešto što je do skoro bila samo mašta naučnika u laboratorijama danas ulazi u klinička istraživanja, a ko zna koliko nas još naučnih otkrića očekuje u narednim godinama. Na nama je samo da ne prestajemo da istražujemo!

 

Č.Č.