Kako je to vratiti se kasno sa treninga, a zatim kroz nekoliko sati ustati ujutru zbog vežbi ili predavanja? Kako se to polažu ispiti u junskom roku, ako se još nisi oporavio od čuvene Medicinijade? Razgovarali smo sa troje naših studenata koji su istovremeno i aktivni sportisti! Teodora Petrović, Filip Milanović i Siniša Petković će nas upoznati sa njihovim načinom života i studijama medicine.

 

Medicinar: Kako ste počeli da se bavite sportom?

Teodora: Od malena sam zaljubljena u sport. Primetili su da sam brza, i još u osnovnoj školi sam počela da treniram i radim na tehnici sa tatom, da bih ubrzo krenula da se takmičim. Kada sam krenula na Fakultet, nastavila sam da trčim na brojnim otvorenim stazama i parkovima po Beogradu. Što se tiče plivanja, sa 8 godina sam se priključila plivačkom klubu ,,Dvorovi” u Bijeljini, pa sam počela da se aktivno bavim i takmičim u svim plivačkim disciplinama.

Filip: Sa 12 godina sam počeo da trčim, kako ne bih kasnio na trening fudbala, koji mi je tada bio prioritet. Međutim, svidelo mi se i trčanje, u školi sam već počeo da se takmičim na opštinskim trkama. Prva zvanična trka mi je bila na kvalifikacijama za atletsku sekciju, za Medicinijadu 2015. godine, kada sam završio na drugom mestu u Vrnjačkoj Banji. Od tada trčim u slobodno vreme i treniram sa kolegama pred Medicinijadu. Kasnije tokom studija sam se priključio AK ,,Partizan”, i od tada treniram sa njima svaki dan.

Siniša: U lokalni odbojkaški klub sam se upisao sa 15 godina, i tada sam se zaljubio u odbojku. Već na prvoj godini sam počeo da igram za naš jak tim na Fakultetu, i treniram sa momcima redovno. Od ove (odbojkaške) sezone sam primljen u prvi tim OK  „Jedinstvo – Stara Pazova“, i sa njima igram u Superligi, kao najjačoj odbojkaškoj ligi u našoj zemlji.

Medicinar: I kako izgleda vaš prosečan dan?

Filip: Ranije sam ustajao u pet ujutru kako bih odradio trening pre nastave na Fakultetu, a popodne bih učio. Ili bih pravo sa vežbi svratio do Partizanovog stadiona na trening. Nisam imao problema sa obavezama i ispitima na fakultetu jer sam sve dosta unapred planirao, i uporno se držao te discipline.

Teodora: Budući da ne treniram pri nekom klubu, sama određujem kada ću imati treninge, a to najviše zavisi od obaveza na Fakultetu. Obično 4 – 5 dana u nedelji posvetim trčanju, dok na plivanje idem na Tašmajdan dva puta nedeljno. Ponekada nakon treninga trčanja, odem u teretanu kako bih radila i na snazi. Sama planiram treninge i prilagođavam ih svom slobodnom vremenu.

Siniša: Kako imam treninge svaki dan, što sa klubom u Staroj Pazovi, što sa ekipom u Jarcu, nakon jutra provedenog na Fakultetu imam pauzu za ručak i kratak odmor, i uveče trening. Naravno, u maju kada zagusti pred rok, koncentrišem se više na učenje. Leti malo menjam prostor, izađem iz hale i igram odbojku na pesku.

Medicinar: Šta je vaš najveći uspeh do sada i na kojim takmičenjima možemo da vas vidimo?

Siniša: Što se tiče univerzitetske lige, ove godine smo igrom slučaja ispali u četvrt finalu. Nezaobilazna su 3 zlata sa Medicinijade i 2 bronze, kao i međunarodni turniri po Češkoj, Poljskoj i Grčkoj, gde smo 2014. godine na čuvenoj Euroijadi uzeli zlato! Naravno, Superliga je ogroman lični uspeh.

Teodora: Kako se na Medicinijadi gleda ukupan plasman, zajedno sa devojkama iz tima sam osvojila 3 zlata, 2 u atletici i 1 na plivanju ove godine. Istrčala sam i otplivala brojne trke u regionu, ali najznačanije mi je prvo mesto na republičkom takmičenju Republike Srpske, poznatije kao Mala Olimpijada, koje sam osvojila dve godine zaredom.

Filip: Najvećim ličnim uspehom smatram prvo mesto na državnom prvenstvu u polumaratonu 2016. godine. Tu su i 2 zlata na Medicinijadi u okviru pojedinačnog nastupanja, a sa ekipom smo od 4 nastupa, odneli smo sva 4 zlata. Prošle godine smo na Štafeti Beogradskog polumaratona u konkurenciji fakulteta, moje kolege i ja uzeli zlato. Istrčao sam i brojne polumaratone po Srbiji, a ove godine i svoj prvi (Beogradski) maraton.

Medicinar: Šta za tebe znači sama Medicinijada i igranje za fakultet?

Filip: Budva mi je druga kuća, a sama Medicinijada najvažniji događaj u školskoj godini. Što zbog takmičenja, ali i zbog sigurnog i dobrog provoda.

Teodora: Poseban je osećaj kada predstavljaš svoj fakultet, pogotovo kada sa kolegama iz tima osvojiš zlato. Naravno, iza tih zlatnih medalja na Medicinijadi stoje brojni treninzi sa devojkama sa fakulteta.

Siniša: Odbojkaški tim mi je kao druga porodica, i bez njih fakultet ne bih bio isti. Sem brojnih medalja koje nosim sa Medicinijade, nosim i nezaboravne uspomene.

Budva Medicinijada

Budva – jadranska lepotica i već tradicionalno mesto susretanja sportskih ekipa biomedicinskih fakulteta širom regiona.

Medicinar: Nalazite li negde vremena za izlaske?

Teodora: Koliko god da mi je uspeh bitan, isto toliko mi je stalo i da imam kvalitetan društveni život, pa se trudim da uvek pronađem vremena i za to.

Filip: Ja izlaske i ne volim toliko, a za druženje i zabavu uvek nađem vremena.

Siniša: Nažalost, ne stižem da izlazim, od nečega se čovek ipak mora odreći. Ali za društvo i devojku se mora pronaći vreme!

Medicinar: Šta je to što vas održava u tako napornom ritmu?

Siniša: Na prvom mestu ljubav, i prema medicini i prema sportu. Isto tako, važno je uspostaviti disciplinu i držati je se. A za kraj, bez podrške, ne bi to bilo to.

Teodora: Budući da dosta uživam u svojim treninzima, to je veliki deo mog života. Ta ljubav prema sportu mi je motivacija za nove ciljeve, kao što je triathlon.

Filip: Rad me ispunjava, i naravno, ljubav prema sportu.

Medicinar: Posavetujte naše mlađe kolege, kako dobro iskoristiti slobodno vreme?

Teodora: Koliko god da Medicinski fakultet zahteva posvećenost, neophodno je naći pre svega vremena za sebe, bilo da je to sport ili nešto što te opušta i čini srećnim.

Filip: Uz dobru volju i turbo energiju se sve može!

Siniša: Uz adekvatan raspored svojih obaveza, otkrićete dosta slobodnog vremena (ovo najviše zavisi od toga na kojoj ste godini studija), za uživanje u bilo kojoj drugoj stvari van medicine.

 

Lana Veselinović